Obojena revolucija 5. oktobra 2000. godine je na vlast u Srbiji dovela sve one koji su 10 godina lešinarili nad tragedijom srpskog naroda, dočekavši na kraju i NATO bombe, za kojima su toliko žudeli. Među njima su prednjačili mladi jurišnici NVO sektora, a gde su se istakli lideri i članovi “Otpora”, grupe koja je bila udarna pesnica žute hobotnice koja će uskoro da obavije Srbiju u crno.
Od lidera “Otpora” mnogi su nakon 5. oktobra svoju sreću potražili u drugim “nedemokratskim” državama, koje je trebalo “osloboditi”. Ipak, retki, poput novinara Vladimira Ješića, kojeg u Inđiji zovu Firer – rođenog brata Inđijskog bašibozuka Gorana Ješića, odlučili su da ostanu u Srbiji, jer je ona za njih bila idealan plen.
Ješić ulaskom u pravosuđe osigurao sebe i brata
Prva grana vlasti koju je žuta hobotnica preuzela je bilo pravosuđe, prema kojem će oni biti nemilosrdni, znajući da je ono stub svake pravne države, a kontrolišući njega, kontrolisaće i Srbiju i sve društvene tokove u njoj. Upravo u pravosuđu je Vladimir Ješić Firer video priliku da sebi i svom bratu, koji je postao politički kasapin Inđije, koja je jedna od najatraktivnijih opština u Srbiji, obezbedi da nesmetano i nekažnjeno sprovode u delo svoje nelegalne poslove.
Javna je tajna u Inđiji, Sremu, pa i Vojvodini, da su braća Ješić ti koji su za vreme mračnog žutog režima postavljali sudije i tužioce, a mnogi od tih ljudi su i danas u srpskom pravosuđu. Kako je to izgledalo svedoči i jedan od duela Gorana Vesića i Borisa Tadića, kada je Vesić naveo primer da je odbor DS-a iz Vlasotinca postavljao sudije i tužioce, što je i nekadašnji predsednik Demokratske stranke Tadić potvrdio. Isti princip rada sprovođen je širom Srbije.
Firer kontroliše srpsko pravosuđe
Printscreen
Upravo zato ne treba da čudi što sada, kraci iste te žute hobotnice u srpskom pravosuđu, oslobađaju huligane i vandale koji su pred kamerama tajkunskih televizija uništavali Gradsku kuću u Novom Sadu i napadali pripadnike policije koji su pokušavali da održe javni red i mir.
Tako je bilo i sa Firerovim bratom Goranom Ješićem, koji je u programu uživo N1 televizije nasrnuo na pripadnike MUP-a, ali je posle par dana provedenih u pritvoru ekspresno pušten na slobodu. Žute sudije očigledno odbijaju da sude “poslovnim partnerima” i puštaju na slobodu Gorana, koji je u ovom slučaju političko-poslovno krilo, dok je Vladimir njegov propagandno-pravni kišobran, koji je uvek morao da pazi na nestabilnog brata.
Znao je da će biti svi oslobođeni
Nakon izlaska iz pritvora Goran Ješić je dao izjavu tokom koje je psovao prisutne i poručio da je sudija na njegovoj strani.
– Pi*ka vam materina, da vam pi*ka materina! Ipak, jedan deo pravosuđa ima integritet, što je sudija presudio onako kako je trebao da presudi, da nas pusti svojim kućama i svojim porodicama. I ne samo mene već i sve ostale što dolaze za mnom ovih dana – rekao je Ješić novinarima.
Njemu je određen pritvor zbog napada na službeno lice i neposedovanje ličnih dokumenata – on je na nasilnom protestu u Novom Sadu udario policajca, a potom odbio da pokaže ličnu karte, tvrdeći da je nema.
Sudeći i po ovoj izjavi, s posebnim osvrtom na rečenicu “I ne samo mene već i sve ostale što dolaze za mnom ovih dana” jasno je koliki uticaj braća Ješić imaju na pravosuđe i u kakvoj su sprezi!
Aga od Inđije zbrinuo porodicu na račun države
Aga od Inđije, kako je nazvan u jednom tekstu Pečata, Goran Ješić je, zajedno sa svojom porodicom, 2011. godine sa platom od 1.000 evra, dok je njegov otac bio više nezaposlen nego zaposlen, majka medicinska sestra, a brat uvek potplaćeni novinar, porodično posedovao dva stana u Novom Sadu, stan u centru Inđije od 120 kvadrata vredan tada preko 250.000 evra.
Zatim je porodica Ješić u selu Putinci kraj Rume, sagradila “ujaku” kuću sa bazenom, a pored toga je bila javna tajna da su braća Ješići vlasnici stanova u Beču, kao i u Hrvatskoj. Osim mahinacija sa privatnim nekretninama, za koje nije postojao dokaz o poreklu, Ješići su se istakli i aferama vezanim za Inđiju, kao što su slučajevi “neizgrađenog” zemljišta, skuštinski opštinske imovine, koja je rupama u zakonu pretvarana u građevinsko zemljište, koje je zatim davano u zakup na 99 godina povezanim “poslovnim” partnerima.
Nakon zbacivanja žutog režima 2012. godine sa vlasti, svoju političku moć u Inđiji, Sremu i Vojvodini, su izgubili i braća Ješić, ali će pravosuđe kao pravni kišobran Vladimira Ješića, čiji je on stvarni vlasnik i naredbodavac na teritoriji Vojvodine bio u periodu žutog terora, ostati u njegovim rukama, dovodeći do apsurdne situacije u kojoj uticajem Vladimira Ješića sud na slobodu pušta osvedočene huligane i vandale, koji danas uništavaju imovinu i napadaju policiju.
Vladimir Ješić – Osvedočeni neprijatelj sopstvenog naroda
Kako je Vladimir Ješić propagandno-pravno krilo ovog kriminalnog dueta, izuzetno je dobro povezan sa vrhom medijskog antisrpskog koplja, koje decenijama razara Novi Sad i srpski nacionalni interes u Vojvodini, oličenim u Dinku Gruhonjiću, koji se hvali da je imenjak ustaškog koljača Dinka Šakića.
Ješić je, pored poznatog video snimka na jutjubu, gde njegovu fasciklu Velimir Velja Ilić udara nogom nezadovoljan postavljenim pitanjem, poznatiji po slučajevima koji su duboko naštetili srpskom nacionalnom interesu. On je taj koji je kreator lažnog slučaja “Hladnjača”, u kojem su navodno leševi ubijenih albanskih civila tokom rata na Kosovu i Metohiji, prvo u hladnjači potopljeni na dno Dunava kod Tekije, da bi potom bili premešteni i zakopani u okolini Batajnice, za šta su optužene srpske snage bezbednosti i država Srbija.
U saradnji sa Gruhonjićem i antisrpskom medijskom klikom u Novom Sadu, ovaj slučaj je na insistiranje Vladimira Ješića dobio međunarodnu pažnju, na kraju postajući i tema jednog filma, koji je “ponosno” pokazivan i na filmskom festivalu u Berlinu. Njemu je tema građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji bila posebno inspirativna, a tu su svoje mesto posebno pronašli takozvani zločini Srba i “istina” o njima.
On je i kreator narativa o proterivanju vojvođanskih Hrvata, nikada dokazanog “zločina” u kojem su vojvođanski Hrvati zapravo zamenili kuće sa Srbima iz Slavonije, koji su bili primorani da pod terorom Branimira Glavaša i Tomislava Merčepa beže glavom bez obzira na početku rata u Hrvatskoj.
Ipak, Ješić se fokusirao na vojvođanske Hrvate, govoreći kako je zamena imovine zapravo proterivanje, iako, za razliku od Srba iz Slavonije, vojvođanske Hrvate niko nije ubijao, klao, niti im palio radnje, kafiće i imovinu.
Izmišljotine o proterivanju vojvođanskih Hrvata nisu bile dovolje, pa je Ješić otišao i korak dalje. On je bio ključna figura u priči koju je u javnost pustila Marinika Tepić, još jedan od šrafova u antisrpskoj mašini, o izmišljenim koncentracionim logorima za Hrvate u okolini Zrenjanina, koje je zatim ustaška propaganda obilato koristila, iako je priča u potpunosti izmišljena.
Nasilje u porodici – vrhunac bahaćenja!
Koliko god braća Ješić, Goran političko-poslovno i Vladimir propagandno-pravno bili pogubni za Srbiju, a posebno Inđiju, Srem i Vojvodinu, toliko je jedan slučaj koji se tiče isključivo njihove porodice potresao i zaprepastio Srbiju.
Naime, Goran, kao nestabilni deo ovog dueta, sklon je teškim alkoholičarskim fazama u kojima je njegovo ponašanje nepredvidljivo, a zbog kojeg je Vladimir često imao glavobolje i morao je da “pegla” situacije.
