Pinjoli su plodovi borova roda Pinus čiji se krupniji primerci upotrebljavaju kao hrana.
Plodovi bora (uglavnom Pinus monophylia i Pinus edulis) sakupljali su se u Sjevernoj Americi još prije 10 000 godina, dok ih u mediteranskom području (Pinus pinea) upotrebljavaju 2 000 godina.
Bor (Pinus pinea L.) je visok 6-12 metara, a potrebno je 15-ak godina da bi počeo razvijati veću količinu češera (šišarki). Svetlija strana je u tome da jedno stablo može biti produktivno daljnjih stotinu godina.
Berba se obavlja ručno, a češeri se suše na suncu kako bi se njihove ljuske otvorile. Semenke s ljuskama potom se odstranjuju ručno ili mehanički kako bi se došlo do semenke – pinjola.
Energetska i nutritivna vrednost
Pinjoli pripadaju skupini orašastih plodova koji se odlikuju svojstvenom aromom, visokim sadržajem ulja i visokovrijednim bjelančevinama. Osim toga, sadrže obilje mikrominerala i u mastima topljivih vitamina.
Kao jedinica serviranja pinjola uzima se 30 g. Energetska vrijednost po jedinici serviranja iznosi oko 200 kcal.
Usporedba s drugim orašastim plodovima pokazuje da su pinjoli osobito bogati belančevinama (23,7%), vitaminima i mineralima. Poput žitarica, orašasti plodovi deficitarni su esencijalnom aminokiselinom lizinom. Kako mahunarke i mliječni proizvodi sadrže lizin, dobro ih je uzimati zajedno s orašastim plodovima.
Od vitamina pinjoli su bogati vitaminima A, C, D, E, tiaminom, riboflavinom, niacinom, a od minerala željezom, magnezijem, fosforom, cinkom i selenom.
Lekovitost
Orašasti plodovi sadrže velike količine masti koje nose 60 posto ukupnih kalorija. Iako su bogati mastima, ne znači da nisu dobri za zdravlje. Upravo suprotno, njihove su masti uglavnom nezasićene, zbog čega su korisne u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i snižavanju LDL kolesterola. Osobito mononezasićene masne kiseline snažno deluju na smanjenje krvnog tlaka i sniženje LDL kolesterola.
Dr. Christine Albert ispitala je utjecaj orašastih plodova u prehrani 21000 liječnika tijekom američke studije započete 1982. te je ustanovila da je među onima koji su redovito – barem 60 g u tjednu (2 obroka) – konzumirali orašaste plodove broj smrtnih slučajeva kao posljedice iznenadnog srčanog udara bio za 47 posto manji nego među onima koji orašaste plodove uopće nisu konzumirali.
Osim u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, pinjoli se koriste kao ljekovito sredstvo protiv uznemirenosti, tuberkuloze, kod poremećaja rada bubrega, mokraćnog mehura i probavnog sustava.
Kupovanje i čuvanje
Očišćeni pinjoli kupuju se najčešće na tržnici ili u trgovinama zdrave hrane, uobičajeno u paketićima od 40 g, i dostupni su cijele godine. S obzirom na to da sjemenke sadrže velike količine masti, lako užegnu i najbolje ih je kupovati samo onoliko koliko vam je potrebno.
Pinjoli će sačuvati svoju prirodnu aromu i hranjive sastojke ako se čuvaju u čvrsto zatvorenoj posudi u hladnjaku ne više od nedelju dana, a u zamrzivaču u plastičnim vrećicama do mesec dana.
Priprema jela s pinjolima
Iako se pinjoli jedu sirovi, u zemljama poput Italije, Grčke i Turske, u kojima se slastice uglavnom pripremaju od badema i oraha, pinjoli su ušli na mala vrata kao dodatak.
U talijanskom umaku pesto pinjoli u kombinaciji s bosiljkom, češnjakom, maslinovim uljem daju potrebnu masnoću koja će povezati sve sastojke, kao i potrebnu blagost.
Vrlo su ukusni u kombinaciji sa slatkim korenastim povrćem ili pak u pireima od pastrnaka, celera ili crvenog luka. U Francuskoj, pokrajini Provance, pinjoli se upotrebljavaju u pripremi preljeva za salate od svežeg povrća u kombinaciji s maslinovim uljem.
Preuzeto: Zdravahrana.com
