Za većinu dece vrtić je mesto gde počinje njihovo obrazovanje. Iako obiluje vremenom za igru i učenje, koje se često preklapa, polazak u vrtić je veliki korak za decu, a i značajna odluka za roditelje.
Prilikom izbora vrtića, imajte na umu da je svaki javni školski sistem i svaka privatna ili nezavisna škola priča za sebe, a svaki roditelj će napraviti svoju “za i protiv” listu u skladu sa prioritetima i potrebama svoje porodice. Ono što je zajedničko privatnim i državnim vrtićima je da svi moraju ispuniti određene zakonske uslove.
U čemu se razlikuju privatni i državni vrtići?
Cena
Prva razlika koja se uočava između privatnog i državnog vrtića jeste cena. Privatni vrtići su obično skuplji, ali treba imati u vidu i subvenciju koju država obezbeđuje i ona za grad Beograd iznosi 22.362 dinara. To znači da će roditelji nadoknaditi razliku ukoliko izaberu privatni vrtić čija cena prevazilazi subvenciju. Ipak, kod državnih vrtića postoji mnogo “skrivenih troškova” u koje često spadaju engleski, muzička radionica, škola sporta i druge aktivnosti, dok privatni vrtići te dodatne aktivnosti najčešće imaju uračunate u cenu.
Foto: Vrtić ‘Beskrajna priča’
Broj dece u grupama
Broj dece u grupama je značajno veći u državnim nego u privatnim vrtićima, zbog čega se roditelji najčešće i odlučuju za privatnu opciju. Manje grupe vaspitačima daju mogućnost da obrate više pažnje na svako dete, a na taj način i dete koje nije naročito otvoreno i komunikativno ima mogućnost da se uključi u različite aktivnosti. Isto tako, treba imati u vidu da velike grupe dece ne doprinose pozitivno ni kada je sezona prehlade u toku.
Radno vreme
Nedostatak slobodnog ili nefleksibilnost radnog vremena dovodi u prednost privatne vrtiće, u kojima se roditelj može dogovoriti oko vremena dolaska, a postoje i vrtići koji rade vikendom. S druge strane, u državni vrtić se deca moraju dovesti najkasnije do 8 časova, a mnogi roditelji rade od 9 do 17h.
Foto: Vrtić ‘Beskrajna priča’
Program
Budžet kojim raspolaže državni vrtić je obično daleko skromniji od onog koji ima privatni. Jedna od posledica toga je da u državnom sva deca moraju da rade iste stvari u određeno vreme. S druge strane, privatni su daleko manje rigidni i imaju dobru organizaciju u kojoj mogu da osluškuju potrebe roditelja, a da ne ugrožavaju potrebe dece.
