Odgovornost nije mjesto gdje se bacaju ključevi od kaveza tako da nikada više ne budu pronađeni. Ako je, još uvijek, tako doživljavate, onda nije pravo vrijeme. Slatka bebica zna biti ponekad i malo naporna. Osim smijanja i gugutanja umije i zaplakati. Jako, toliko da se u trenutku zbunite, jer ne znate šta bi, pored pelene koja je promijenjena, obroka koji je dobila, zabave koja joj je priređana, mogli još da uradite. A, plač se ne smiruje.
Svi savjeti od iskusnih osoba u koje ste polagali toliko povjerenja i smatrali ih svemoćnim i sverješivim, u vašem slučaju ne djeluju. Morate sami da pronađete rješenje, jer vi ste roditelji, zahvaljujući vašem roditeljskom instiktu trebalo bi da najbolje znate šta vam je činiti u takvoj situaciji.
Radnja u tvojoj omiljenoj TV seriji se odvija bez tvog nadzora, propustila si mnoge epizode, više ne uspijevaš da se uključiš. Dragi ljudi uskaču da pomognu, a ti te trenutke koristiš da se naspavaš. Počinješ da bivaš zahvalna za svaki ručak koji neko drugi pripremi, za svaku trunku prašine koju nečija ruka obriše, za svaku kafu koju popiješ bez pauza, za manje od par sati.
Tvoje društvo već počinje kroz šalu da prigovara kako si se udaljio, kako su te žena i beba prevaspitale, pa više ne smiješ vrijeme da provodiš s njima. Smiješ se, iako te obliva znoj zbog nelagode koju osjećaš. Znaš da nijesi usamljen, da je to sudbina svakog novopečenog tate, s tim što neki znaju svoje prioritete i ne odstupaju od njih, pokazujući time čvstinu stava i karaktera, a neki idu linijom manjeg otpora na štetu porodice.
Posmatrate zajedničke prijatelje koji zadovoljni i nasmijani blistaju pored svoje bebe koja je istog uzrasta kao i vaša. Zaključujete da je njihova beba mnogo mirnija, da njima više ljudi priskače u pomoć, da imaju vremena za sve ono što su i ranije praktikovali. Mislite, iako znate da nije tako. Vaši prijatelji imaju jednako zahtjevnu bebu, jer beba je beba, ima svoje potrebe o kojima roditelji moraju brinuti. Imaju manje pomoći drugih ljudi nego vi, takav je sticaj okolnosti. Ravnopravno dijele obaveze, kao što je i kod vas slučaj. Pa, ipak, u čemu je razlika?
Oni uživaju u svojoj novoj ulozi koju su svjesno i saglasno donijeli, a vi se kolebate između starog i novog načina života.
Roditeljstvo nije pokušaj. Ne dozvoljava pravljenje koraka unazad. Potrebna je hrabrost i odlučnost, a to je sve u svrhu bezgranične ljubavi i neopisive sreće. Stvarajući, njegujući i vaspitavajući dijete, radite na najvažnijem projektu u vašem životu, nemjrljiv materijalnim statusom i društvenim ugledom već isključivo onim najvrijednijim- čistom ljubavlju.
Nije roditeljstvo kavez iz kojeg grabite priliku da bježite kad god je moguće. Vaš život se ne završava, već tek počinje na naljepši i najispunjeniji način.
Odricanje od upražnjavanja starih navika u nekada prisutnoj mjeri, trebalo bi biti normalno, a ne nešto što se doživljava kao vid gušenja vlastite slobode.
Noćni izlasci i žurke nijesu zabranjeni, ali trebalo bi da ste ih »prerasli« da bi ih upražnjavali toliko često kao nekada. Ipak, odlučili ste da nas svijet donesete to malo biće, u kojem se ogleda vrhunac vašeg stvaralačkog potencijala. Samim donošenjem te odluke trebalo bi da ste sebi postavili prioritet, a to su djetetove potrebe. Nema ništa loše ako poneku noć na djetetov plač odreaguje baka, privije ga uz sebe i nježno šapuće, ali valjalo bi i da dijete zna da ste svih preostalih noći vi tu – mama i tata.
Divno je imati vremena samo za sebe, za sebe i partnera ili za svoje društvo. Rođenjem djeteta nijeste se odrekli svojih potreba. Baka i deka, tetka, ujna, strina su tu da »uskoče«, pomognu, pa i razmaze, ali nijesu zamjena za roditelje, niti, i pored silne ljubavi koju pružaju, mogu zamijeniti nihovo mjesto.
Dijete nije još jedan u moru životnih pokušaja koji može da uspije, a i ne mora. Nije ni modni detalj, koji će nam neko povremeno, kada ugrabimo vremena od drugih obaveza, tip-top sređenog predati, da ga prošetamo i fotogafišemo se, a onda ćemo ga vratiti u iste ruke kako bismo nastavili sa svojim životom tamo gdje smo stali.
Naš život je naše dijete! Ne ograničava nas, već nam pokazuje mogućnosti. Ne sputava nas, već nas tjera da tražimo i nađemo prilike. Ne udaljava nas od slobode, daje nam je. Ne odvaja nas od društva, već nas povezuje. Pokazuje nam snagu koju nijesmo ni slutili da imamo. Daje nam inspiraciju i podsticaj za uspjehe na svim životnim poljima. Pokazuje nam kako se postavljaju životni prioriteti. Prepušta nam se u potpunosti. Poklanjajući nam svoje povjerenje predaje u naše ruke sebe. Pruža nam ono što je nemjerljivo materijalnim, ono što je najvrijednije u životu – bezgraničnu ljubav!
Preuzeto: Mojpedijatar.co.rs
