fbpx
Your API key has been restricted. You may upgrade your key at https://www.weatherbit.io.

Šećerna zavera

Mi danas konzumiramo 20 puta više šećera nego što su to činili naši preci. A konzumaciju šećera još podstiču pogrešne nutricionističke preporuke, na koje i dalje direktno utiče industrija šećera i zašećerenih napitaka.

Pre nekog vremena objavili smo na našem sajtu i u časopisu “Zdrava hrana” članak koji govori o tome da su otkriveni dokumenti koji, crno na belo, pokazuju da su 1960-tih naučnici bili plaćeni od strane industrije šećera da umanje ulogu preterane konzumacije šećera u nastanku srčanih oboljenja, a da krivicu prebace na zasićene masti. I to je obelodanjeno tek pre godinu dana. Ali, priča time nije završena. Niz činjenica ukazuje da se mnoge nutricionističke i zdravstvene preporuke i dan-danas zasnivaju na istraživanjima i programima koje finansira industrija šećera i zašećerenih napitaka. Nažalost, u osnovi su te preporuke pogrešne. Jasno se može pratiti kako je rast industrije šećera i zašećerenih napitaka i povećanje konzumacije šećera po stanovniku u SAD bio praćen i porastom hroničnih metaboličkih poremećaja, u koje spadaju gojaznost, dijabetes i srčana oboljenja.
Osnovni problem sa takvim nutricionističkim preporukama je sledeći: smatra se da su sve kalorije iste, bez obzira koji je njihov izvor, tako da se ljudima savetuje da smanje kalorije, ali ne i da se hrane principski zdravije, tj. da biraju zdravije namirnice.
Još od 1960-tih istraživači znaju da telo drugačije metaboliše različite vrste ugljenih hidrata, kao što su glukoza i fruktoza. To izaziva sasvim drugačije hormonalne i fiziološke reakcije, koje apsolutno mogu da utiču na nagomilavanje masti i metabolizam. “U svetlu tih istraživanja, tvrditi danas da sve što jedete na isti način utiče na telesne masti je nezamislivo naivno”, napisao je Džorž Taubs, autor knjige “Suđenje šećeru”. “Ali, ne krivite industriju šećera što nastoji da održi takvo mišljenje. Krivite istraživače i nutricioniste.”

Problematična teorija o “balansu energije”
Mnogi nutricionisti i dalje iz sve snage podržavaju teoriju o “balansu energije” koja tvrdi da do gojenja dolazi kad unesete više kalorije nego što ih potrošite. Zvanično tu teoriju podržavaju i američki Nacionalni instutut za zdravlje, kao i Nacionalni institut za srce, pluća i krv. I, naravno, industrijski giganti koji proizvode zašećerene napitke veoma su zainteresovani da ta teorija opstane. Međutim, sa ovom teorijom postoje dva problema. Prvo, insistiranje na fizičkoj aktivnosti da se “potroši” konzumirani šećer, i ideja da “nagradimo” sebe nečim slatkim ako potrošimo više kalorija tokom dana u suštini ne uvažava savremena naučna otkrića o metabolizmu šećera. Niz nezavisnih istraživanja sugerišu da je insulinska rezistencija, izazvana preteranom konzumacijom šećera, posebno fruktoze, verovatno glavni uzrok metaboličkog sindroma (koji uključuje gojaznost, povišen pritisak, preddijabetes i dijabetes i sl). Na primer, meta istraživanje koje je objavljeno u časopisu Mayo Clinic Proceedings utvrdilo je sledeće: kad dostignete granicu od 18% svojih dnevnih kalorija iz dodatog šećera, dvostruko se povećavaju metabolička oštećenja koja podstiču preddijabes i dijabetes.
Štaviše, istraživanja ukazuju da su zašećereni napici krivi za oko 183.000 smrti širom sveta svake godine – 133.000 od dijabetesa, 44.000 od srčanih oboljenja i 6000 od raka.
Usmeravajući pažnju na gojaznost i fizičku aktivnost, ovakve preporuke ne dozvoljavaju da se u prvi plan iznese uloga koju šećer igra u insulinskoj rezistenciji i nastanku pomenutih oboljenja. A ta uloga je prilično izražena.
Drugi problem je što opšte preporuke za ishranu nastoje da hronične bolesti i gojaznost opisuju kao “komplikovana” pitanja. Iako to možda jesu komplikovana pitanja, to služi samo kao izgovor da nutricionisti jasno i glasno ne preporuče jednostavnu meru, i to vrlo delotvornu meru, kao što je: “Prestanite da jedete šećer!”

Šećerna veza
Da je u prošlosti industrija šećera uticala na nutricionističke preporuke, sada pouzdano znamo, na osnovu objavljenih dokumenata. Postoji li i danas veza između industrije zašećerenih napitaka, i uopšte džank hrane, i opštih nutricionističkih preporuka? Evo činjenice za razmišljanje. Jedna velika kompanija koja proizvodi zašećerene napitke je do 2015. potajno finansirala “neprofitnu” grupu pod nazivom “Global Energy Balance Network”. Ova grupa promoviše fizičko vežbanje kao rešenje za gojaznost, dok istovremeno značajno umanjuje ulogu ishrane i zašećerenih napitaka u procesu gojenja, odnosno mršavljenja.

Blogeri sa sajta CrossFit, Rasel Berger i Ras Grin, objavili su da industrija zašećerenih napitaka održava bliske veze upravo sa onim organizacijama koje promovišu mit o balansu energije (tj. koje smatraju da nije važno kakav je izvor kalorija koje konzumiramo) i da direktno novčano pomažu te organizacije. Prema informacijama koje su dali pomenuti blogeri, među njima su i veoma uticajne organizacije, na primer:
• The Academy of Nutrition and Dietetics (AND), ovu organizaciju je novčano pomagala velika kompanija za proizvodnju zašećerenih napitaka.  2015. Oni su finansirali program “Balans energije za decu pomoću igre” u partnerstvu sa HWFC, a HWFC je “industrijska organizacija koja predstavlja nekoliko velikih distributere zašećerenih proizvoda”
• The International Food Information Council Foundation. Ova organizacija, u koju sredstva ulažu dve velike kompanije za proizvodnju zašećerenih napitaka, promoviše ideju da je “za održavanje poželjne telesne težine najvažniji ukupan broj unetih kalorija” (dakle, nema veze da li je u pitanju šećer).
• The National Institutes of Health. U kampanju “We Can!” ovog instituta je jedna velika kompanija za proizvodnju zašećerenih napitaka uložila milione dolara. Ta kampanja savetuje da se piju zašećereni napici “povremeno” i predlaže da deca imaju više fizičke aktivnosti onih dana kad pojedu/popiju dosta veoma zašećerenih namirnica ili napitaka.
• The American College of Sports Medicine, kome takođe sredstva donira jedna velika kompanija za proizvodnju zašećerenih napitaka, sugeriše da iako voda treba da bude osnovno piće, “nema štete ako se umereno piju sokovi, pa čak i zašećereni napici”.
I konačno CDC (verovatno najuticajnija zdravstvena organizacija u SAD), koji takođe dobija sredstva od jedne velike kompanije za proizvodnju zašećerenih napitaka preko CDC fondacije, takođe promoviše “ravnotežu energije”, i uverava nas da je “zdrava ishrana pitanje ravnoteže. Možete da uživate u svojim omiljenim namirnicama čak i kad imaju mnogo kalorija, masti ili dodatog šećera. Ključ je da ih jedete samo povremeno…”

Zaključak
Kad shvatite da postoji bliska veza između industrije zašećerenih napitaka i džank hrane i nutricionističkih preporuka velikih i uticajnih organizacija koje se bave javnim zdravljem, shvatićete verovatno i da postoji opravdana sumnja da su te preporuke pouzdane u naučnom smislu. A kada shvatite da zaista postoji zdravstveni rizik koji izaziva preterana konzumacija šećera, verovatno ćete poželeti da smanjite ili potpuno eliminišete tu supstancu iz svoje ishrane i ishrane svoje dece (ovde govorimo o raznim oblicima rafinisanog šećera).

 

Preuzeto: Zdravahrana.com

Tagovi:
Pročitajte još: