Seme suncokreta je izvor mnogih hranljivih sastojaka korisnih za zdravlje. Bogato je kalijumom, kalcijumom, gvožđem, magnezijumom, cinkom, vitaminima B1, B3, E i beta karotinom.
Suncokret potječe s jugozapada Sjeverne Amerike, iz Perua i Meksika. Još 1.000 godina prije Krista suncokret su uzgajali sjevenoamerički Indijanci, mljeli sjemenke u brašno, dodavali u kruh, radili ulje. Maje su štovale suncokret kao simbol svjetlosti i plodnosti, pile čaj od latica, jele sjemenke, peteljke, listove i latice.
Suncokret već tisućama godina uzgajaju i Kinezi, stari Grci su suncokret posvetili bogu Heliosu (grčki bog Sunca), a rimski pjesnik Ovidije u Preobražajima spominje mit po kojem je djevojka zaljubljena u boga Apolona bila pretvorena u suncokret.
Astečke svećenice boga Sunca su u 15. stoljeću bile krunjene suncokretima, a početkom 16. stoljeća španjolski kršćanski misionari su ga donijeli u Europu. Već u 17. stoljeću suncokret se proširio Europom, a masovni uzgoj suncokreta počeo je u 18. stoljeću, najprije u Njemačkoj i Rusiji, a zatim i na zapadu i prema Sredozemlju.
Semenke suncokreta se mogu konzumirati kao grickalica, a mogu se dodati u salate, sendviče kao i u testo za hleb, pogačice, kifle…
Usled nepravilnog čuvanja seme suncokreta može užegnuti pa ga treba držati na tamnom mestu u dobro zatvorenoj staklenoj posudi.
Piše: Vanja
